dr. sc. Marija Zuber - savjetnica-urednica, HZ RIF

MATERIJALNA PRAVA ZAPOSLENIH U OSNOVNOM I SREDNJEM OBRAZOVANJU UGOVORENA NOVIM GRANSKIM KOLEKTIVNIM UGOVORIMA

  1. UVOD

Od 1. svibnja 2018. godine za zaposlene u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju pravo na dodatke u plaći i ostala materijalna prava uređuje se, osim Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama[1] i novim granskim kolektivnim ugovorima. U svibnju 2018. godine Vlada RH i reprezentativni sindikati koji zastupaju zaposlene u sustavu osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja sklopili su dva nova granska kolektivna ugovora:

  1. Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama[2] (dalje: GKU za osnovnoškolsko obrazovanje), zaključen je između Vlade RH i Sindikata hrvatskih učitelja i
  2. Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama[3] (dalje: GKU za srednjoškolsko obrazovanje), zaključen između Vlade RH i Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske.

Polazna osnova za pregovore o sadržaju granskih kolektivnih ugovora bili su granski ugovori za isto područje sklopljeni 2017. godine (tzv. kratkotrajni kolektivni ugovori, bili su sklopljeni na rok od nepunih pet mjeseci, ali su se produženo primjenjivali na temelju čl. 199. Zakona o radu[4] i posebnih odluka Vlade RH), a oni su pak bili identičnog sadržaja kao granski ugovori za prethodno četverogodišnje razdoblje. Stranke novog GKU za osnovnoškolsko obrazovanje su iste kao u GKU iz 2017. godine, a u novom GKU za srednjoškolsko obrazovanje Sindikat Preporod više nije stranka GKU. 

  1. POČETAK PRIMJENE I TRAJANJE NOVIH GRANSKIH KOLEKTIVNIH UGOVORA

 Oba granska kolektivna ugovora u sustavu obrazovanja sklopljena su 15. svibnja 2018. i na snazi su do 1. ožujka 2022. godine. Stranke su ugovorile retroaktivnu primjenu, pa se oba ugovora primjenjuju od 1. svibnja 2018. godine. To posljedično znači da se nova ugovorena prava ostvaruju za razdoblje počevši od 1. svibnja 2018. godine.

Iznimka u odnosu na početak primjene od 1. svibnja 2018. su:

  • u GKU za osnovnoškolsko obrazovanje – čl. 38. st. 7., 8. i 9. kojim je ugovoreno umanjenje obveze učitelja  odnosno alternativno pravo na povećanje osnovne plaće, što se primjenjuje od 1. rujna 2018. godine i
  • u GKU za srednjoškolsko obrazovanje - odredbe čl. 24. st. 4., 5. i 6. kojima je ugovoreno umanjenje tjedne radne obveze nastavnika, koje se također, kao i u osnovnoškolskom obrazovanju, primjenjuju od 1. rujna 2018. godine.

Iznimka u odnosu na ugovoreno razdoblje primjene do 1. ožujka 2022. godine ugovorena je u GKU za srednje obrazovanje i odnosi se na način utvrđivanja prednosti u zapošljavanju radnika koji su utvrđeni viškom. Nakon što se donesu posebni propisi i podzakonski akti kojima će se urediti evidencija zaposlenika utvrđenih viškom, način njihova raspoređivanja i kriteriji temeljem kojih će se svim kandidatima osigurati jednaki i transparentni uvjeti zapošljavanja, prestati će se primjenjivati odredbe čl. 36. st. 5. GKU za srednjoškolsko obrazovanje. 

  1. PRAVO NA IZBOR IZMEĐU SMANJENJA RADNE OBVEZE ILI DODATKA OD 4%

 Učitelji i nastavnici s navršenih 30 godina radnog staža će počevši od školske godine 2018/2019. moći birati između umanjenja tjedne norme neposrednog odgojno-obrazovnog rada za 2 sata tjedno ili dodatka na osnovnu plaću u visini 4%. 

  • Umanjenje radne obveze učitelja u osnovnoškolskom obrazovanju

 Prošireno je pravo učitelja na umanjenje sati za izvođenje neposredno odgojnog obrazovanog rada za dva sata tjedno. To će pravo i nadalje moći ostvariti učitelji s nastavnim zaduženjem s minimalnim brojem sati za ostvarivanje prava na rad u punom radnom vremenu, uz uvjet da imaju više od 30 godina radnog staža. Više se kao uvjet ostvarivanja ovoga prava ne zahtijeva određen broj godina rada u neposrednom odgojno-obrazovnom radu, nego ukupni radni staž učitelja. Prema prethodnom GKU za osnovnoškolsko obrazovanje, uvjet za ostvarivanje prava na smanjenje radnih obveza bio je više od 30 odnosno više od 35 godina rada u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima, s tim da je pravo bilo diferencirano. Učitelji s više od 30 godina rada s učenicima imali su pravo na umanjenje radne obveze za jedan sat tjedno, a učitelji s više od 35 godina rada s učenicima, pravo na umanjenje za dva sata tjedno.

Učitelji koji rade s nepunim radnim vremenom u dvije ili više škola mogu ostvariti pravo na umanjenje radne obveze samo u jednoj školi.

Učiteljima koji ostvare pravo na umanjenje tjedne radne obveze ne može se naložiti prekovremeni rad osim iznimno, kad u jednom danu nije moguće ni na koji način zadužiti drugog učitelja za zamjenu odsutnog zaposlenika.

Učitelj koji ima interesa u sljedećoj školskoj godini ostvariti pravo na umanjenje radne obveze dužan je do 15. srpnja tekuće školske godine o tome obavijestiti ravnatelja škole u kojoj ja zaposlen. Pravo može ostvariti učitelj koji će do početka sljedeće školske godine, tj. do 1. rujna ispunjavati propisane uvjete (30 godina radnog staža i tjedno zaduženje za puno radno vrijeme). Ako učitelj u toku školske godine ispuni uvjet propisanih godina radnog staža, u toj školskoj godini neće moći ostvariti pravo na umanjenje tjedne radne obveze, ali nakon ispunjenja uvjeta, ima pravo na dodatak na osnovnu plaću za 4%.

Obavijest o namjeri korištenja prava na umanjenje radnih obveza u sljedećoj školskoj godini  treba dostaviti u pisanom obliku. Ako učitelj ima pravo na umanjenje radne obveze, a ne želi se koristiti tim pravo, u zamjenu ima pravo na uvećanje osnovne plaće za 4%.

Ove će odredbe GKU primjenjivati od 1. rujna 2018. godine.

  • Umanjenje radne obveze nastavnika u srednjoj školi

 I u GKU za srednjoškolsko obrazovanje izmijenjeno je pravo nastavnika na umanjenje radne obveze. Nastavnici u srednjoškolskom obrazovanju su i prema ranijem GKU s navršenih 30 godina rada ostvarivali pravo na umanjenje radne obveze za dva sata neposrednog odgojno-obrazovnog rada. No, prema ranijem GKU uvjet je bio 30 godina i više godina rada na poslovima u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima, a prema novom GKU za srednjoškolsko obrazovanje pravo se ostvaruje s 30 godina radnog staža, neovisno o tome na kojim je poslovima nastavnik radio tijekom toga razdoblja. Za nastavnike u srednjoškolskom obrazovanju ne postavlja se uvjet tjednog zaduženja s punim radnim vremenom, ali se za one koji puno radno vrijeme ostvaruju radom u više škola, određuje da pravo mogu ostvariti samo u jednoj školi.

Pravo će se primjenjivati od 1. rujna 2018. godine, a postupak ostvarivanja prava je identičan kao u GKU za osnovnoškolsko obrazovanje. Nastavnik je dužan do 15. srpnja tekuće godine dostaviti ravnatelj pisanu obavijest o namjeri korištenja prava na umanjenje radne obveze u sljedećoj školskoj godini. Ako se ne želi koristiti tim pravom, ostvarivati će pravo na uvećanje osnovne plaće za 4%.

Nastavnik koji do početka školske godine nema uvjet radnog staža potrebnog za umanjenje radne obveze, a ispuni ga u toku školske godine, od toga dana ostvaruje pravo na uvećanje osnovne plaće za 4%.

Nastavnicima koji se koriste pravom na umanjenje tjedne radne obveze ne smije se naložiti prekovremeni rad, osim kad je to posebno opravdano okolnostima koje su taksativno navedene u čl. 24. st. 2. GKU za srednjoškolsko obrazovanje. Ako su ispunjene te okolnosti, prekovremeni rad je dozvoljen samo uz pisani pristanak nastavnika. 

  1. UVEĆANJA PLAĆE I DODACI

 Struktura plaće nije izmijenjena i identično je uređena u sustavu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Osnovna plaća se utvrđuje kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je zaposlenik raspoređen (za koji je sklopio ugovor o radu) i osnovice za izračun plaće, te uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnoga staža. Ugovorne strane ni u novim GKU nisu detaljnije regulirale za koji se radni staž ostvaruje pravo na uvećanje plaće za 0,5% po godini, odnosno koji se mirovinski staž ne uzima u obzir pri ostvarivanju dodatka na plaću, iako utječe na prava u mirovinskom osiguranju, što je u dosadašnjoj praksi dovodilo do brojnih prijepora i dilema.

  • Uvećanja plaće

Uvećanja plaće za rad noću, za prekovremeni rad, za rad subotom, nedjeljom, za smjenski i dvokratni rad, te za zaposlenike koji imaju stečen znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti, nisu mijenjana. Uvećanja su identično uređena u oba GKU i istovjetna su uvećanjima propisanima TKU-om za javne službe (u TKU-u za javne službe jedino nije definiran dodatak za dvokratni rad, taj se dodatak uređuje granskim kolektivnim ugovorima). Dodatak za dvokratni rad iznosi 10% dnevne zarade zaposlenika, a ostvaruje ga zaposlenik koji poslove obavlja tijekom dvije smjene u jednom danu s prekidom duljim od 90 minuta. Pri tome se u osnovnoškolskom obrazovanju dvokratnim radom ne smatra sudjelovanje u radu učiteljskih i razrednih vijeća, sjednica stručnih aktiva, održavanje roditeljskih sastanaka i informativnih razgovora s roditeljima, a u srednjoškolskom obrazovanju sjednice nastavničkih i razrednih vijeća, sjednice stručnih aktiva, roditeljski sastanci, informacije i pripreme učenika za natjecanje.

Dodatak za dvokratni rad isključuje pravo na dodatak za smjenski rad za isti radni dan. Definicija smjenskog rada nije izmijenjena. Nije izmijenjen ni način određivanja visine plaće za sate prekovremenog rada učitelja i nastavnika, već se odrađeni sati prekovremenog rada i nadalje uvećavaju za sate stručno-metodične pripreme prema tjednom zaduženju, pa se tako izračunana vrijednost uvećava za dodatak od 50%.  

U GKU za srednjoškolsko obrazovanje definiran je i dodatak za mentorstvo kao posebna naknada, dok u GKU za osnovnoškolsko obrazovanje nema odredbi o mentorstvu. Naknada za mentorstvo se  ostvaruje na kraju školske godine na temelju obračuna koji sastavlja ravnatelj škole uzimajući u obzir broj kandidata koji su kod određenog nastavnika izabrali temu završnog rada odnosno praktičnog rada. Naknada za mentorstvo na izradbi i obrani završnog rada određuje se u visini plaće za 4 sata rada po kandidatu, a najviše za 40 sati za nastavnika koji organizira, nadzire i ocjenjuje tijek izrade i obrane završnog rada.

  • Dodaci za posebne i otežane uvjete rada

U osnovnoškolskom obrazovanju je povećan broj matičnih odnosno područnih škola kojima je utvrđen status škole s otežanim uvjetima rada s ranijih 129 na 142 škole. Uz ostale dodatke, zaposlenici tih škola ostvaruju pravo na uvećanje osnovne plaće za 10%, ali uz uvjet da po posebnim propisima ne ostvaruju druga prava vezna uz status škole na temelju geografskih, gospodarskih i drugih specifičnosti.

U srednjoškolskom obrazovanju nije izmijenjen popis srednjoškolskih ustanova koje se zbog disperzije srednjoškolskih programa strukovnog školstva i kadrovskih potreba, specifičnosti životne sredine određenog područja, poticanja održivog razvoja tih područja, zadržavanja nastavnika u tim sredinama i zbog njihove prometne povezanosti, imaju status srednjoškolskih ustanova s otežanim uvjetima rada. No, stranke GKU za srednjoškolsko obrazovanje preuzele su obvezu da u roku 90 dana od sklapanja Ugovora pristupe pregovorima o utvrđivanju kriterija i redefiniranju Popisa škola s otežanim uvjetima rada. Zaposlenici tih škola imaju pravo na uvećanje osnovne plaće za 10%.

Od ostalih dodataka za posebne i otežane uvjete rada, neki dosadašnji dodaci su ukinuti i zamijenjeni novim dodacima, a neki su izmijenjeni. U skladu s tim, u sustavu Centralnog obračuna plaća (COP) koji provodi Financijska agencija ukinute su neke dosadašnje šifre i uvedene nove, o  čemu su sve škole informirane preko sustava COP-a.

U oba je GKU zadržan dodatak za posebne uvjete rada po osnovi udaljenosti lokacije stanovanja od lokacije rada. Pravo na ovaj dodatak ostvaruju zaposlenici koji od lokacije stanovanja do ustanove u kojoj rade nemaju nikakav javni prijevoz, pa su za dolazak na posao prisiljeni koristiti osobni automobil, uz uvjet da je udaljenost koju prolaze najmanje 50 km u jednom smjeru, tj. 100 km u oba smjera u istom danu. Taj se dodatak i nadalje neće jednako izračunavati. U GKU za osnovnoškolsko obrazovanje uređen je kao pravo na uvećanje osnovice za obračun plaće za 5% (dodatak je u apsolutnom iznosu različit za radnike koji imaju različite koeficijente složenosti poslova i posredno utječe i na visinu drugih dodataka), a u GKU za srednjoškolsko obrazovanje uređen je kao fiksni dodatak u visini 5% osnovice za obračun plaća.

  1. PRIMICI POVEZANI S UPUĆIVANJEM ZAPOSLENIKA NA SLUŽBENI PUT I PROVOĐENJE AKTIVNOST IZVAN ŠKOLE 
  • Povoljnije pravo na dnevnicu za službeno putovanje

 U oba je GKU zadržano pravo na dnevnicu u povoljnijem iznosu za zaposlenike koji su upućeni na službeni put s učenicima, uz uvjet da putovanje traje najmanje osam sati. Zaposlenici koji ispunjavaju ovaj uvjet ostvaruju pravo na punu tuzemnu dnevnicu u iznosu 170,00 kn (za inozemstvo, prema Odluci o visini dnevnica za službena putovanja u inozemstvo), čak i ako im je na službenom putu prehrana osigurana na teret poslodavca. U GKU za osnovnoškolsko obrazovanje ovo pravo ostvaruju i zaposlenici koji provode izvanučioničku nastavu sukladno propisanom nastavnom planu i programu/kurikulumu u mjestu izvan sjedišta škole, ali je i nadalje zbog neprecizne formulacije nejasno je li i za njih propisan uvjet od najmanje osam sati ili pravo na punu dnevnicu ostvaruju neovisno o dnevnom trajanju toga programa. Prema ranijem GKU, pravo se ostvarivalo i u slučaju kad je izvanučionička nastava trajala manje od osam sati.

Prema Pravilniku o porezu na dohodak[5] radniku se može isplatiti neoporeziva dnevnica ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: 1) trajanje službenog putovanja više od 12 sati za punu dnevnicu odnosno više od 8 sati za polovinu dnevnice, 2) udaljenost putovanja u mjesto koje je najmanje 30 km udaljeno od prebivališta/boravišta radnika odnosno 30 km od sjedišta poslodavca (ovisno o tome od kuda je upućen na službeno putovanje), te uz uvjet da poslodavac ne snosi troškove prehrane. Dakle, uz ispunjenje drugog i trećeg uvjeta, da bi npr. polovina dnevnice bila neoporeziva nužno je da putovanje traje više od 8 sati.

Ako nisu ispunjeni propisani porezni uvjeti, primitak ili dio primitka koji se isplaćuje pod nazivom dnevnica u poreznom se smislu smatra plaćom i podliježe obvezi doprinosa i poreza na dohodak. Ni jedan od dva GKU za djelatnost obrazovanja, ali ni TKU za javne službe nemaju odredbe prema kojoj se primitak ugovoren pod nazivom dnevnica, ako nisu ispunjeni uvjeti za neoporezivu isplatu, smatra neto svotom primitka. Stranke granskih kolektivnih ugovora su to propustile regulirati, a nije regulirano ni TKU-a za javne službe, ni u početnom tekstu, ni u Dopuni koja je sklopljena 15. svibnja 2018. godine. Uvažavajući činjenicu da je takav primitak i prema ranijim GKU bio određen u neto svoti, škole će vjerojatno nastaviti takvu praksu i iznos od 170,00 kn po danu smatrati neto svotom primitka. 

  • Naknada za povećanu odgojno-obrazovnu odgovornost 
  • Kada zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu

U GKU za osnovnoškolsko obrazovanje i GKU za srednjoškolsko obrazovanje uvedeno je novi pravo zaposlenih pod nazivom naknada za povećanu odgojno-obrazovnu aktivnost. U oba je GKU ugovora ovo pravo ugovoreno kao pravo zaposlenika koji vodi učenike na višednevne aktivnosti izvan škole, na koje ga je uputio poslodavac sukladno propisima i aktima škole. Pravo se ostvaruje kao jednokratna naknada u visini 50,00 kn neto po danu višednevne aktivnosti. Pravo na naknadu za povećanu-odgojno obrazovnu aktivnost ostvaruje svaki zaposlenik koji vode učenike, a ne samo učitelji i nastavnici (npr. i ravnatelj, pedagog, psiholog i dr.).

Iako je u oba kolektivna ugovora jednokratna naknada za povećanu odgojno-obrazovnu aktivnost ugovorena odmah iza dnevnice za službena putovanja, ne radi se o dnevnici koja je izvorno namijenjena podmirivanju troškova prehrane i pića na službenom putovanju, već o dodatku na plaću. Osnova za ostvarivanje prava na ovu naknadu je u pravilu službeno putovanje, ali i svaki drugi oblik aktivnosti koji se višednevno odvija izvan škole.

Višednevna aktivnost je svaka aktivnost koja traje dva ili više dana, pri čemu ni jedan GKU ne postavlja uvjet da se mora raditi o neprekinutoj višednevnoj aktivnosti. Stoga se nameće pitanje ostvaruje li se ovo pravo i u slučaju npr. dva dana uzastopni odlazak s učenicima po istom poslu, ako nije postojala potreba za noćenjem već su se zaposlenik i učenici svakoga dana vraćali u mjesto stanovanja. Otvoreno je i pitanje načina računanja dnevnih iznosa naknade, tj. računaju li se dnevni iznosi prema datumima ili prema pravilima obračunavanja broja dnevnica (za svaka 24 sata trajanja službenog putovanja po jedna dnevnica i za ostatak trajanja putovanja duži od 12 još jedan dnevnica odnosno za ostatak duži od osam sati još polovina dnevnice).  Na ova će pitanja trebati odgovoriti povjerenstva ovlaštena za tumačenje GKU za osnovnoškolsko i GKU za srednjoškolsko obrazovanje. S obzirom da su odredbe potpuno identične, poželjno je da i tumačenja budu identična (ali s pravnog stajališta, nije nužno).

Pravo na naknadu za povećanu odgojno-obrazovnu odgovornost ne utječe na pravo zaposlenika na dnevnicu. Dnevnica za službeni put je zasebno pravo i ostvaruje se pod uvjetima propisanima čl. 16. GKU za osnovnoškolsko obrazovanje odnosno čl. 25. GKU za srednjoškolsko obrazovanje.

Način određivanja neto naknade i opisane dileme ilustriramo u sljedećim  primjerima.

Primjer 1. – Zaposlenik je upućen na aktivnost izvan škole, vodi učenike. Putovanje je trajalo 122 sata, što iznosi pet punih dnevnica. Zaposleniku je bila osigurana prehrana, ali ne na teret poslodavca, pa ima pravo na pet punih dnevnica, tj. 850,00 kn dnevnica (5 x 170,00) koje se isplaćuju na temelju putnog naloga kao neoporezivi primitak i na 250,00 kn neto naknade za povećanu odgojno-obrazovnu odgovornost koja se isplaćuje kao plaća u poreznom smislu.

Primjer 2. - Zaposlenik je upućen na aktivnost izvan škole, vodi učenike. Putovanje je započeto 15. svibnja u 14 sati i završeno 17. svibnja u 16 sati. Kako je putovanje trajalo 50 sati, zaposlenik ima pravo na dvije pune dnevnice, tj. na 340,00 kn dnevnica. No, putovanje obuhvaća 3 datuma – 15., 16. i 17. svibnja, pa je upitno ima li zaposlenik pravo na dvije ili na tri dnevne naknade za povećanu odgojno-obrazovnu odgovornost.

Primjer 3. – Zaposlenik je upućen na aktivnost izvan škole, vodi učenike na natjecanje u drugo mjesto. Putovanje je započeto 15. svibnja u 14 sati i završeno 16. svibnja u  16 sati. Putovanje je trajalo 26 sati i zaposlenik ima pravo na jednu dnevnicu. Na tragu prethodnog primjera, otvoreno je pitanje je li ovo višednevna aktivnost i ima li zaposlenik pravo na naknadu za povećanu odgojno-obrazovnu aktivnost, pa ako ima, da li na 50,00 kn (za jedan dan, što nije predviđeno GKU) ili na 100,00 kn (2 x 50,00 kn). O tome treba pričekati odgovore ovlaštenog povjerenstva.

  • Porezno obilježje naknade za povećanu odgojno-obrazovnu odgovornost

Naknada za povećanu odgojno-obrazovnu odgovornost se u poreznom smislu smatra plaćom. Neto svotu naknade treba preračunati u bruto primitak, te obračunati i platiti doprinose iz plaće, doprinose na plaću, porez na dohodak i možebitni prirez.

Naknada za povećanu odgojno-obrazovnu odgovornost je ugovorena kao ostalo materijalno pravo zaposlenika, pa se u smislu obveznih doprinosa smatra ostalim primicima. U obrascu JOPPD treba je iskazati u zasebnom retku uz korištenje šifre 0021 pod 6.2., a kao razdoblje od-do treba navesti cijelu godinu na koju se primitak odnosi. S obzirom da se ne smatra dijelom mjesečne plaće,  za radnike za koje poslodavac inače koristi oslobođenje od obveze doprinosa na plaću, na ovu naknadu treba obračunati sve doprinose iz plaće i na plaću. 

  1. ODMORI I DOPUSTI 
  • Određivanje dužine godišnjeg odmora 

Prema prethodnim se kolektivnim ugovorima koji su se primjenjivali u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju dužina godišnjeg odmora zaposlenika određivala tako da su se na početnih 18 dana dodavali dani prema propisanim kriterijima. U novom GKU za osnovnoškolsko i novom GKU za srednjoškolsko obrazovanje to je izmijenjeno tako da se dužina godišnjeg odmora određuje dodavanjem dodatnih dana na početna 4 tjedna odnosno 20 dana, tj. na najkraće trajanje godišnjeg odmora propisano Zakonom o radu.

Kriteriji za ostvarivanje prava na godišnji odmor duži do najkraćeg trajanja propisanog Zakonom o radu nisu izmijenjeni ni u osnovnoškolskom, ni u srednjoškolskom obrazovanju. Zadržano je i ograničenje najdužeg godišnjeg odmora na 30 radnih dana.

Pri određivanju visine naknade plaće treba utvrditi je li za zaposlenika povoljnije odrediti naknadu u visini plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini prosječne mjesečne plaće prethodna tri mjeseca (čl. 27. st. 4. i 5. GKU za osnovnoškolsko odnosno čl. 38. st. 5. GKU za srednjoškolsko obrazovanje).

  • Plaćeni i neplaćeni dopust 

Broj dana plaćenog dopusta na koje zaposlenik ima pravo za osobne potrebe, nije mijenjan. Nije izmijenjen ni broj dana plaćenog dopusta za potrebe školovanja i stručnog usavršavanja. Za školovanje za potrebe poslodavca zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust, a za školovanje za vlastite potrebe, pravo na neplaćeni dopust.

U oba se kolektivna ugovora sada detaljnije uređuje pravo zaposlenika na plaćeni dopust za pripremanje stručnog ispita i pravo na plaćeni dopust u dan kada polaže stručni ispit. Ako ispit polaže u drugom mjestu, ima pravo na naknadu troškova prijevoza. Ako javnim prijevozom iz mjesta prebivališta-boravišta do mjesta polaganja stručnog ispita nije moguće  doći i vratiti se u istom danu, ima pravo na još jedan dan plaćenoga dopusta i na naknadu troškova smještaja prema potrebi (izdatke za smještaj mora dokazati odgovarajućim računom). 

  1. POSREDOVANJE U ZAPOŠLJAVANJU RADNIKA U SUSTAVU OBRAZOVANJA 

Prema čl. 107. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi[6] dozvoljeno je zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi bez provođenja javnog natječaja, između ostaloga u sljedećim slučajevima:

  • kad se zapošljava osoba kojoj je ugovor o radu na neodređeno vrijeme otkazan zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i koja se nalazi u evidenciji ureda državne uprave, odnosno Gradskog ureda
  • s radnikom koji u školskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno nepuno radno vrijeme, pa mu se mijenja trajanje tjednog radnog vremena do punog radnog vremena i
  • kad se radnici zapošljavaju na temelju na temelju sporazuma školskih ustanova u kojima su radnici zaposleni na neodređeno vrijeme, ako žele zamijeniti mjesto rada zbog udaljenosti mjesta rada od mjesta stanovanja.

U navedenim se slučajevima zapošljavanje provodi na temelju suradnje državnih/županijskih ureda i predstavnika sindikata, a ovlaštena tijela i način njihova rada detaljno su uređeni granskim kolektivnim ugovorima. 

  • Povjerenstvo za viškove i manjkove zaposlenih u osnovnoškolskom obrazovanju 

I novim se GKU za osnovnoškolsko obrazovanje zadržava zajedničko tijelo formirano od predstavnika Ministarstva znanosti i obrazovanja i sindikata potpisnika GKU kojemu je svrha racionalno i učinkovito rješavanje viškova i manjkova zaposlenika u školama. Povjerenstvo djeluje na nacionalnoj razini (Povjerenstvo na razini države) i na županijskim odnosno granskim razinama (Povjerenstvo na razni županije).

Njihove su zadaće podijeljene. Povjerenstvo na razini države utvrđuje kriterije na temelju kojih se na razini županija i gradova utvrđuje prednost pri zapošljavanju radnika koji su utvrđeni viškom. Kako se radi o novom GKU, Povjerenstvo j dužno donijeti novi Pravilnik o kriterijima na temelju kojih će se donositi odluke o prednosti pri zapošljavanju. Pravilnik je trebalo donijeti u roku 30 dana od potpisivanja GKU, tj. do 15. lipnja 2018. godine. U istom je roku Povjerenstvo na razini države trebalo donijeti Poslovnik o radu, koji će se primjenjivati u radu državnog povjerenstva i povjerenstava  koja djeluju na razini županija.

Županijska povjerenstva obavljaju različite poslove vezane uz kretanje zaposlenih u osnovnoškolskim ustanovama. U vezi s njihovim ovlaštenjima i zadaćama, nema promjena u odnosu na prethodni GKU (čl. 25. i čl. 26. novog GKU za osnovnoškolsko obrazovanje). 

  • Zajedničke prosudbene komisije u srednjoškolskom obrazovanju 

I prema GKU za srednjoškolsko obrazovanje socijalni partneri su ugovorili zajedničko djelovanje na području rješavanja viškova i premještanja zaposlenih u sustavu srednjoškolskog obrazovanja odnosno posredovanja u zapošljavanju radnika koji žele promijeniti mjesto rada. Model je sličan kao u osnovnoškolskom obrazovanu. Na razini države djeluje Zajednička prosudbena komisija koju čine po dva predstavnika Mlinarstva znanosti i obrazovanja i većinskog sindikata koji djeluje u srednjoškolskim ustanovama, a na razini županija i Grada Zagreba djeluju županijske prosudbene komisije koje su sastavljene od predstavnika županijskog (gradskog) ureda državne uprave za obrazovanje i predstavnika većinskog sindikata.

Cilj djelovanja prosudbenih komisija je raspoređivanje zaposlenika ovisno o potrebama za njihovim radom i određivanje prednosti pri zapošljavanju, kako bi se broj prestanaka radnog odnosa bez krivnje radnika sveo na što manju mjeru i kako bi se racionalizirali rashodi vezani uz isplatu otpremnina. S tim u vezi, u GKU za srednjoškolsko obrazovanje ugrađena je novina kojom se uređuju prava zaposlenika kojemu je ponuđen rad s punim radnim vremenom odnosno rad u dijelu radnog vremena u ustanovi udaljenoj više od 50 kilometara, odnosno u otočkoj srednjoškolskoj ustanovi. Ako ne živi ili radi na istom otoku odnosno ako je udaljenost veća od 50 km, zaposlenik nije obvezan prihvatiti takav prijedlog. 

[1] Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov., br. 128/17. i 47/18.-Dopuna)

[2] Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (Nar. nov., br. 51/18.)

[3] Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Nar. nov., br. 51/18.)

[4] Zakon o radu (Nar. nov., br. 93/14. i 127/17.)

[5] Pravilnik o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 10/17. i 128/17.)

[6] Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Nar. nov., br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 16/12., 86/12., 94/13., 152/14. i 7/17.)