Napisala: Ela Kovačić

Kovačić konzalting d.o.o.

 

Dan sjećanja na žrtve Holokausta

Dan sjećanja na Holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti međunarodni je dan sjećanja kojim se želimo podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata. Ovaj se Dan u najvećem broju europskih zemalja, pa i u Hrvatskoj, obilježava 27. siječnja, na dan kada je 1945. godine Crvena armija oslobodila 7.500 preživjelih logoraša iz Auschwitza u Poljskoj.

Budući da obitelj Kovačić (kojoj pripadam)  ima medalju pravednika s ponosom se sjećamo Hedvige i Vinka Kovačić, koji su spašavajući židovsku djevojčicu izložili opasnosti sebe i svoju obitelj. Proglašeni su pravednicima među narodima 29. siječnja 2002. godine. Dobili su posebno priznanje jer su po cijenu ugrožavanja vlastitog života spašavali Židove - nije uopće važno jesu li spasili jednog, šestero ili dvadesetoro. Važno je da su to činili i da su pri tome zanemarili vlastitu sigurnost. Takve ljude Izrael je nazvao „Pravednicima među narodima“.

„Prvo su došli…“ poznata je izjava i provokativna pjesma koja se pripisuje pastoru Martinu Niemöller (1892. – 1984.) o tromosti i nereagiranju njemačkih intelektualaca nakon dolaska nacista na vlast te politike „čišćenja“ pojedinih društvenih skupina. Postoje određena neslaganja oko točnog teksta i vremena nastanka citata; moguće je da je Niemöller u različitim prigodama različito prezentirao citat.

Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio komunist.

Zatim su došli po Židove,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio Židov.

Zatim su došli po sindikaliste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio sindikalist.

Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio
jer sam bio protestant.

Zatim su došli po mene,
a do tada više nije bilo nikoga
da se pobuni.

                                                                                                                           , 

U znak sjećanja na Hedvigu i Vinka Kovačić.

Neka njihov primjer bude vječna pouka mladima kako su tada kao obični, ali veliki ljudi odlučili ne gledati samo što se zbiva, već su – onoliko koliko su mogli, i kad su mogli – i sami intervenirali, pretvarajući se iz svjedoka povijesti u njezine kreatore.